-Biti župnik u župi gdje je lik blaženika Stepinca prisutan od 1981. godine i zbog čega su tadašnjeg župnika sudili i osudili i htjeli ga ubiti, za mene je to ponos, strahopoštovanje ali i obveza da se to djelo sačuva, da se pobožnost prema našim blaženicima širi i učvršćuje – poručuje preč. Robert Mokri, sadašnji župnik Župe sv. Mihaela Arkanđela u Stražemanu, naselju na obroncima Papuka u blizini Požege.
Mozaik posvetio kardinal Šeper
Prije 45 godina, tadašnji stražemanački župnik Josip Devčić u sklopu obnove crkve odlučio se za postavljanje mozaika s likovima crkvenih i svjetovnih velikana hrvatske povijesti. – U tom kontekstu nismo mogli zaobići lik kardinala Stepinca koji nije bio samo svjetlo i simbol crkvenosti, narodnosti i rodoljublja, nego i svjetlo na nebu – izjavio je župnik Devčić 2005. godine za Večernji list.
Velika svečanost posvećenja mozaika s likom Stepinca bila je 6. rujna 1981. godine, a obavio ju je kardinal Franjo Šeper, prefekt Kongregacije za nauk vjere koji je za tu prigodu došao iz Vatikana.
Osim lika Stepinca, na mozaiku koji je izradio kipar Antun Starčević, nalazio se i lik bl. Ivana Merza. Velika svečanost posvećenja toga mozaika bila je 6. rujna 1981. godine, a obavio ju je kardinal Franjo Šeper, prefekt Kongregacije za nauk vjere koji je za tu prigodu došao iz Vatikana, a to mu je ujedno bio i zadnji javni nastup prije smrti. – Posveta crkve bio je najsvečaniji dan naše župe. Imao sam osjećaj da se sve to događa u nekoj novoj Hrvatskoj, ona koja je bila naša i slobodna, a ne ona koja je morala šutjeti o svojoj vjeri i velikanima vjere i naroda. Cijela župa bila je uz župnika i to nas je zajedništvo hrabrilo. Imali smo osjećaj: štogod da se dogodi nakon posvete naše župne crkve, mi smo već pobijedili – prisjeća se tih dana sadašnji vjeroučitelj i stalni đakon Zdravko Ticl.
Napadi od Makedonije do Slovenije
U novinama su krenuli napadi na župnika, kardinala Stepinca i Ivana Merza. Od Makedonije do Slovenije novine nisu štedjele župnika zbog „provokacije u Stražemanu“.
Iako se moglo očekivati da će već i okupljanje 3000 ljudi u malom selu od 200-tinjak stanovnika izazvati pozornost ondašnjih vlasti, ipak je sve iznenadilo ono što je uslijedilo.
Općinski SUP (milicija) podnosi zahtjev za pokretanje postupka protiv župnika Devčića, a Okružno javno tužilaštvo zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv kipara Starčevića i književnika Zlatka Tomičića koji je napisao prigodni recital za posvetu crkve. Uslijedile su i disciplinske kazne za one koji su u poduzeću „Požeška dolina“ župniku uz naknadu iznajmili posuđe i šator te tiskali pozivnice. Kaznom zatvora od dva mjeseca osuđen je književnik Tomičić te župnik Devčić.
Stepinac i Merz morali nestati
Tadašnji Zavod za zaštitu spomenika dobio je pak zadatak i to od samog Josipa Vrhovca, predsjednika Predsjedništva CK SKH da se u crkvi moraju uništiti likovi Stepinca i Merza. Taj zadatak kulturocida dobio je restaurator i kipar Marijan Sušac iz Osijeka. – Rečeno mi je da ti likovi trebaju nestati s mozaika, ali bez rušenja jer su se političari bojali reakcija izvana. Tadašnjim drugovima u požeškom SUP-u rekao sam da se problem može riješiti premazivanjem pločica fluorovodičnom kiselinom koja nagriza i topi staklo – ispričao je 2005. godine za Večernji list Marijan Sušac.
On je tako i postupio, barem prema zapisu ondašnje milicije koja ga je uz desetke fotoaparata, tipkačice i civilnu miliciju dva dana u stopu pratila u obavljanju delikatnog posla u „opasnom ustaškom mjestu“ u kojemu se nije smjela dočekati noć.
Međutim, Sušac nije premazao likove kiselinom kako je rekao miliciji, nego lakom za bicikle jer nije želio uništi djelo svoga kolege kipara, a osim toga, to nije mogao učiniti ni zbog toga što je vjernik katolik i Hrvat. O toj svojoj prijevari nikome ni riječi nije rekao kako ne bi bio otkriven. A onda je 1993. godine za samo dva sata skinuo lak s likova Stepinca i Merza u stražemanačkoj crkvi koja danas jedina ima relikvije oba hrvatska blaženika.
