Verdijevo remek-djelo Aida o zabranjenoj ljubavi briljira u zagrebačkom HNK i to u svakom segmentu
Verdijeva Aida u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu po mjeri je svakog ljubitelja opere. No, čak i ne morate biti ljubitelj opere da biste uživali u najnovijoj verziji kultnog djela, jer vrhunski kostimi i besprijekorna scenografija Antonelle Conte učas će vas vratiti u vrijeme starog Egipta, dolinu kraljeva, hram, palače, te kobnu grobnicu piramide, koje tako vjerno dočaravaju.
Široki spektar ljepote
Na svoje će doći i zaljubljenici u balet, jer se i ovaj segment lijepe umjetnosti savršeno uklopio u predstavu.
Naime, Aida je pokrila široki spektar ljepote koja razmazuje osjetila, od prekrasnih arija, nevjerojatne glazbe, virtuoznih plesnih pokreta, vjernih monumentalnih kulisa, pa sve do odjeće, koju potpisuje kostimografkinja Ilaria Ariemme, a na koje su utrošeni metri i metri ‘najfinijih’ tkanina, poput svile, organdija, šifona, brokata, pa čak i kože patinirane zlatom korištene za oklope.
Dakle, HNK u Zagrebu ima jednu kompletnu i doista raskošnu izvedbu Aide iza koje stoje mjeseci i mjeseci priprema i proba, no zaista se isplatilo, ne samo vizualno i slušno, već i oduševljenjem publike koja je ispunila kazalište do posljednjeg mjesta.
Praizvedba u Kairu
Najnovija produkcija HNK-a u Zagrebu, o zabranjenoj ljubavi etiopske princeze Aide i egipatskog vojskovođe Radamesa, nastala je u koprodukciji s Teatrom Massimo u Palermu i Nacionalnim kazalištem Csokonai u Debrecenu, dok je izvorno bila naručena za svečano otvaranje Sueskoga kanala, te premijerno izvedena 1871. godine u Kairskoj operi.
Zanimljivo je spomenuti da je naručitelj Aide, egipatski potkralj Ismail-paša, navodno bio toliko fasciniran trijumfalnim zborom Gloria all’Egitto da ga je htio uzeti za egipatsku himnu.
Ljubavna drama
Ovu priču o tragičnoj ljubavi, izgubljenoj domovini i dužnosti prema vlastitom narodu, osmislio je francuski egiptolog i književnik Auguste Mariette, a libreto je napisao Antonio Ghislanzoni.
U ulozi Aide svakako bi trebalo izdvojiti riječku nacionalnu prvakinju opere, briljantnu Kristinu Kolar, Radamesa – vrhunske tenore Tomislava Mužeka i Stjepana Franetovića, te nacionalnog prvaka opere, izvrsnog Ivicu Čikeša kao svećenika Ramfisa. Snažan pečat ovom Verdijevom remek-djelu o ljudskoj drami, sada je pak dao argentinski operni redatelj Mario Pontiggia, uz glazbeno vodstvo gostujućeg šefa dirigenata Piera Giorgija Morandija.
Specifični instrument
Osim raskošnih zborskih scena, te vrhunskih solo dionica prvaka opere, monumentalnost ovog djela naglašena je i specifičnim dugačkim trubama koje su načinjene prema zamisli samog Verdija koji ih je dao izraditi za praizvedu ove sada već kultne opere.
Njihova posebnost naglašena je izdvajanjem iz orkestra i to u bočne lože zagrebačkog HNK. I zaista uz sve navedeno ova opera u trajanju od tri i pol sata uz dvije dvadesetominutne pauze, kao da je proletjela, a mi bismo je rado pogledali i odslušali iznova i iznova.
