Dugoročne studije upućuju na povezanost rane i učestale izloženosti ekranima s nižim školskim postignućima, osobito u području čitanja, matematike i općeg akademskog uspjeha
Sve ranija i intenzivnija izloženost djece digitalnim uređajima dovela je do pojave koju se u stručnom i javnozdravstvenom kontekstu sve češće opisuje pojmom ekranizam. Pojam se odnosi na pretjerano, dugotrajno ili razvojno neprimjereno izlaganje ekranima koje može imati nepovoljne posljedice na dječji kognitivni, jezični, emocionalni i socijalni razvoj. Kada se koriste umjereno i uz kvalitetan sadržaj, ekrani mogu biti vrlo korisni, međutim, sve veći broj istraživanja upozorava na rizike nekontrolirane uporabe, osobito u ranom i predškolskom razdoblju.
Slabiji školski uspjeh
U okviru fenomena ekranizma posebna se pozornost posvećuje razdoblju ranog razvoja, kada se intenzivno oblikuju moždane strukture odgovorne za pažnju, pamćenje, samoregulaciju i učenje.
Istraživanja jasno pokazuju da prekomjerno vrijeme provedeno pred ekranima može nepovoljno utjecati na izvršne funkcije, uključujući održavanje pažnje, planiranje i samokontrolu.
Djeca s izraženim obrascima ekranizma češće pokazuju poteškoće u prilagodbi zahtjevima vrtića i škole. To se može očitovati kroz slabiju koncentraciju, nemir, impulzivno ponašanje i smanjenu sposobnost praćenja uputa. Dugoročne studije upućuju na povezanost rane i učestale izloženosti ekranima s nižim školskim postignućima, osobito u području čitanja, matematike i općeg akademskog uspjeha. Istodobno korištenje više digitalnih sadržaja dodatno opterećuje misaone sposobnosti te može smanjiti motivaciju za učenje i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Ugrožen jezični razvoj
Razvoj jezika i socijalno-emocionalnih vještina uvelike se oslanja na neposrednu interakciju s odraslima i vršnjacima. U kontekstu ekranizma, zabrinutost proizlazi iz činjenice da ekrani često zamjenjuju razgovor, zajedničku igru i emocionalnu razmjenu. Smanjena količina kvalitetne verbalne interakcije povezana je s usporenijim razvojem rječnika, slabijim razumijevanjem jezika i poteškoćama u izražavanju emocija.
Povećano vrijeme pred ekranima povezano je s poteškoćama u socijalnom i emocionalnom funkcioniranju, uključujući slabiju kontrolu emocija, veću razdražljivost i probleme u odnosima s vršnjacima.
U vrtiću i školi to se može očitovati kroz otežanu suradnju te slabije razvijene socijalne i emocionalne vještine. Dodatni rizik predstavlja izloženost neprimjerenim sadržajima, što može narušiti pažnju i osjećaj sigurnosti te povećati vjerojatnost agresivnih i društveno neprihvatljivih oblika ponašanja.
Smjernice za uravnotežen odnos prema ekranima
Prevencija i ublažavanje posljedica ekranizma zahtijevaju promišljen i dosljedan pristup, posebice unutar obiteljskog okruženja. Ključno je osigurati da ekrani ne postanu dominantan oblik zabave niti zamjena za razvojno važne aktivnosti poput slobodne igre, kretanja, razgovora i zajedničkog provođenja vremena.
Jasna dnevna struktura, s unaprijed određenim vremenom bez ekrana, doprinosi boljoj samoregulaciji, kvalitetnijem snu i uspješnijem funkcioniranju djece u vrtiću i školi.
Kontekst korištenja digitalnih medija pritom je jednako važan kao i njihovo trajanje. Zajedničko korištenje i razgovor o sadržajima mogu smanjiti negativne učinke i potaknuti učenje, dok samostalno i nekontrolirano korištenje, osobito u večernjim satima ili u dječjoj spavaćoj sobi, povećava rizik od poremećaja spavanja i dnevnog umora.
Isto je tako važno imati na umu da ponašanje odraslih snažno utječe na djecu, jer ona uče promatrajući svoju okolinu. Umjeren i promišljen odnos prema tehnologiji, uz poticanje drugih aktivnosti koje razvijaju mišljenje, govor te socijalne i emocionalne vještine, ključan je za zdrav i uravnotežen razvoj djece.
